Što bi European Business Wallet značio za banke i regulirane sektore
Bili biste pouzdavajuća strana
Članak 3. pouzdavajuću stranu European Business Walleta definira kao fizičku osobu, gospodarski subjekt ili tijelo javnog sektora koje se pouzdaje u European Business Wallete. Banka koja prima poslovnog klijenta, osiguravatelj koji provjerava posrednika ili bilo koje poduzeće koje mora utvrditi s kim posluje spadalo bi u tu kategoriju. Prijedlog financijske institucije nigdje drugdje ne spominje. [1]
Ništa vas ne bi obvezivalo da ga prihvatite
Obveza prihvaćanja iz članka 16. leži na tijelima javnog sektora, i samo na njima: u roku od 24 mjeseca od stupanja na snagu morala bi gospodarskim subjektima omogućiti da se identificiraju, potpisuju ili pečate, podnose dokumente i razmjenjuju obavijesti putem novčanika. Prijedlog ne propisuje jednakovrijednu obvezu za privatne pouzdavajuće strane, a uporaba bi za poduzeća ostala dobrovoljna. Prihvaćanje Business Walleta bilo bi poslovna odluka, a ne rok za usklađivanje. [1] [5]
Što biste mogli provjeriti i kako
Članak 6. zahtijevao bi da novčanici podržavaju zajedničke protokole i sučelja kojima pouzdavajuća strana može zatražiti i validirati identifikacijske podatke vlasnika novčanika i elektroničke potvrde atributa, provjeriti vjerodostojnost i valjanost samog novčanika te se zauzvrat autentificirati ondje gdje se to zahtijeva. Članak 5. vlasniku daje drugu stranu te razmjene: selektivno otkrivanje i ovlast da pouzdavajuću stranu ovlasti za traženje potvrda te da tu ovlast poslije opozove. [1]
Na temelju članka 8. identifikacijski podaci vlasnika sadržavali bi barem službeni naziv gospodarskog subjekta kako je upisan u odgovarajući registar te njegov jedinstveni identifikator, a izdavali bi se kao kvalificirana elektronička potvrda atributa koju izdaje kvalificirani pružatelj usluga povjerenja ili tijelo javnog sektora odgovorno za autentični izvor. Države članice o tim bi autentičnim izvorima obavijestile Komisiju, koja bi popis objavila u strojno čitljivom obliku. [1]
Identifikatori koje već upotrebljavate
Članak 9. ponovno bi upotrijebio europski jedinstveni identifikator ondje gdje ga gospodarski subjekt ima, umjesto stvaranja novog broja. To je identifikator dodijeljen na temelju Direktive o pravu društava, (EU) 2017/1132, i onaj na kojem počivaju povezani poslovni registri i registri stvarnih vlasnika. Uvodne izjave navode da bi se okvir trebao osloniti na isti postupak izdavanja i evidentiranja za subjekte obuhvaćene pravnom stečevinom o sprečavanju pranja novca. Subjekti bez europskog jedinstvenog identifikatora dobili bi ga na temelju provedbenog akta. [1] [9]
Osim identiteta, uvodne izjave navode vrstu atributa koje bi novčanik mogao nositi kao potvrde: trenutačnu adresu, PDV identifikacijski broj, porezni referentni broj, identifikator pravne osobe (LEI), EORI broj i trošarinski broj. Svaki bi stizao potpisan od svojeg izdavatelja, a ne kao skenirani dokument. [1]
Tko smije potpisivati
Članak 5. omogućio bi vlasniku novčanika da ovlasti više korisnika za rad s njegovim novčanikom i da te ovlasti opozove. Članak 6. uz to veže uvjete: povezivanja uloga i atributa morala bi biti provjerljiva, podložna reviziji, opoziva i sljediva do njihovih zakonitih izdavatelja, uz otkrivanje i sprečavanje sukoba uloga, prekomjernog delegiranja i isteklih ovlasti u stvarnom vremenu, te uz logiku ovlašćivanja interoperabilnu među državama članicama. Provjera ovlasti za potpisivanje danas je dio uspostave odnosa s klijentom koji je najteže automatizirati. [1]