Stajalište Vijeća
Što je Vijeće promijenilo u prijedlogu o European Business Wallet
Tekst Vijeća
Priopćenje za medije Vijeća u vezi s općim pristupom upućuje na dokument Vijeća ST 7659/26, bilješku ciparskog predsjedništva Odboru stalnih predstavnika od 22. svibnja 2026. Njezin prilog sadržava cijelu uredbu, pri čemu su dodaci prijedlogu Komisije označeni podebljano, a brisanja precrtano.[6][13]
Tablica u nastavku obuhvaća sadržajne izmjene. Izostavlja redakcijske izmjene koje je predsjedništvo također unijelo, poput dotjeranih formulacija i prenumeriranih upućivanja, i ne obuhvaća uvodne izjave ni prilog.[13]
Sažetak samog Vijeća
Vijeće je u priopćenju za medije istaknulo pet izmjena:
- Interoperabilnost: novčanici bi trebali dopunjavati, a ne zamjenjivati postojeće nacionalne sustave između poduzeća te između poduzeća i uprave.[6]
- Istovrijednost: radnje obavljene putem novčanika zadržavaju pravnu istovrijednost s papirnatim oblikom, ali nacionalni upravni i postupovni zahtjevi i dalje se primjenjuju.[6]
- Ovlaštenja: sustav odobrenja ne bi trebao utjecati na punomoći ni zakonska ovlaštenja prema nacionalnom pravu ili pravu Unije.[6]
- Pružatelji: viši prag za postajanje pružateljem novčanika, provedbeni akti o dokumentaciji koju podnositelji zahtjeva moraju dostaviti te jača uloga nacionalnih nadzornih tijela kada pružatelj sustavno ne poštuje zahtjeve.[6]
- Rokovi: do 60 dana umjesto 30 da nadzorna tijela preispitaju zahtjev pružatelja, a rokovi su grupirani i pojednostavnjeni.[6]
Područje primjene i pravni učinak
| Članak | Prijedlog Komisije | Opći pristup Vijeća |
|---|---|---|
| Članak 2 Područje primjene | Uredba ne bi utjecala na sustave koje pravo Unije propisuje za razmjenu dokumenata i podataka između nadležnih tijela.[1] | Ne bi utjecala ni na sustave propisane nacionalnim pravom te ne bi dovodila u pitanje mjere država članica u području javnog poretka, javne sigurnosti i obrane.[13] |
| Članak 3 Definicije | Vlasnici novčanika davali bi "ovlaštenja" "ovlaštenim zastupnicima". Gospodarski subjekt bio bi svaka fizička ili pravna osoba, ili njihova skupina, koja djeluje u okviru trgovačke ili profesionalne djelatnosti.[1] | Ovlaštenja i ovlaštene zastupnike zamjenjuju "odobrenja" koja vlasnik daje korisnicima novčanika za obavljanje određenih radnji u određenom novčaniku. Definicija gospodarskog subjekta izričito bi navodila trgovačka društva, partnerstva, zaklade, udruge, obrtnike i samozaposlene osobe.[13] |
| Članak 4 Načelo istovrijednosti | Radnja poduzeta putem bilo koje od osnovnih funkcionalnosti iz članka 5. stavka 1. imala bi isti pravni učinak kao ista radnja obavljena osobno, u papirnatom obliku ili drugim sukladnim sredstvima.[1] | Istovrijednost bi se vezala uz kvalificirane usluge povjerenja koje su dio tih funkcionalnosti i obuhvaćala bi i korisnike novčanika s odobrenjem. Novim stavkom postojeći zahtjevi EU-a ili nacionalni zahtjevi o elektroničkim formatima u upravnim postupcima ostaju primjenjivi.[13] |
Što bi novčanik radio
| Članak | Prijedlog Komisije | Opći pristup Vijeća |
|---|---|---|
| Članak 5 Osnovne funkcionalnosti | Vlasnici bi mogli odobriti da više korisnika upravlja njihovim novčanikom, upravljati tim odobrenjima i opozivati ih te izvesti svoje podatke.[1] | Odobrenja, uključujući ona vezana uz uloge, ne bi dovodila u pitanje punomoći ni zakonska ovlaštenja. Vlasnici bi mogli i uvesti svoje podatke kako bi mogli prelaziti između pružatelja novčanika.[13] |
| Članak 6 Tehničke karakteristike | Vlasnik bi bio daljinski uključen putem ovlaštenog zastupnika koji koristi elektroničku identifikaciju razine osiguranja "značajna" ili "visoka".[1] | Uključivanje bi se obavljalo putem zakonskog zastupnika ili druge osobe koja je zakonito ovlaštena za to, uz elektroničku identifikaciju razine osiguranja "visoka". Pružatelji bi također morali tijelima javnog sektora koja nemaju novčanik osigurati jedinstvenu digitalnu adresu kao samostalnu uslugu te novčanike učiniti pristupačnima osobama s invaliditetom.[13] |
Tko bi mogao pružati novčanike
| Članak | Prijedlog Komisije | Opći pristup Vijeća |
|---|---|---|
| Članak 7 Zahtjevi za pružatelje | Pružatelji bi morali ispunjavati zahtjeve iz članka 19.a Uredbe eIDAS, osim kvalificiranih pružatelja usluga povjerenja, koji bi bili izuzeti.[1] | Izuzeće za kvalificirane pružatelje usluga povjerenja briše se. U roku od osam mjeseci od stupanja na snagu Komisija bi donijela provedbeni akt o tome kako procijeniti predstavlja li pružatelj rizik za sigurnost Unije, uključujući kontrolu treće zemlje. Pružatelji bi vodili ažurnu procjenu rizika i ažurirali svoju samoprocjenu svaka 24 mjeseca, ili ranije nakon značajnog incidenta ili bitne promjene.[13] |
| Članak 11 Kako postati pružatelj | Budući pružatelj obavijestio bi svoje nadzorno tijelo i priložio izjavu o sukladnosti. Tijelo bi imalo 30 dana za pregled; bez sadržajnog odgovora u tom roku smatralo bi se da je prijava potpuna. Kvalificirani pružatelji usluga povjerenja ne bi prolazili pregled.[1] | Prijava postaje zahtjev za izdavanje odobrenja, potkrijepljen izvješćem o samoprocjeni i procjenom rizika; postojeća izvješća o ocjenjivanju sukladnosti prema Uredbi eIDAS mogla bi se ponovno upotrijebiti. Rok za pregled bio bi 60 dana, a šutnja se više ne bi smatrala odobrenjem: tijelo bi moralo obrazložiti kašnjenje i završiti pregled u roku od najviše 20 dodatnih dana. Ubrzani postupak za kvalificirane pružatelje usluga povjerenja briše se.[13] |
| Članak 12 Popis pružatelja | Nadzorna tijela prijavljivala bi promjene Komisiji u roku od 24 sata.[1] | U roku od 3 radna dana. Komisija bi odobrenog pružatelja dodala na svoj popis ili nesukladnog pružatelja s njega uklonila u roku od dva radna dana.[13] |
Identifikacija i Europski digitalni imenik
| Članak | Prijedlog Komisije | Opći pristup Vijeća |
|---|---|---|
| Članak 8 Identifikacijski podaci vlasnika | Komisija bi mogla donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju zahtjevi za identifikacijske podatke vlasnika, ali na to ne bi bila obvezna.[1] | Komisija bi ih morala donijeti, i to u roku od godine dana od stupanja na snagu. Države članice mogle bi prijaviti i posredničku platformu koja djeluje u ime njihovih autentičnih izvora.[13] |
| Članak 9 Jedinstveni identifikatori | Vlasnik bez europskog jedinstvenog identifikatora dobio bi jedinstveni identifikator stvoren na temelju provedbenog akta.[1] | Taj bi se identifikator stvarao na zahtjev ili kada se vlasniku osigura novčanik.[13] |
| Članak 10 Europski digitalni imenik | Pristup imeniku imali bi samo vlasnici novčanika, njihovi ovlašteni zastupnici i pružatelji novčanika. Pružatelji bi promjene prosljeđivali u roku od jednog radnog dana.[1] | Utvrđuje minimalne unose (službeni naziv, jedinstveni identifikator, digitalna adresa, zemlja poslovnog nastana), dodaje tijela javnog sektora koja nemaju novčanik, otvara pristup tijelima država članica i obvezuje pružatelje da informacije o vlasnicima provjeravaju najmanje svaka 72 sata.[13] |
Nadzor i sankcije
| Članak | Prijedlog Komisije | Opći pristup Vijeća |
|---|---|---|
| Članak 13 Nadzor | Nadzorna tijela već imenovana na temelju Uredbe eIDAS nadzirala bi pružatelje novčanika i mogla bi nesukladne pružatelje ukloniti s popisa. Ako nacionalno tijelo ne bi djelovalo, Komisija bi mogla donijeti provedbene akte s korektivnim mjerama, uključujući privremenu suspenziju.[1] | Svaka bi država članica imenovala nadležno tijelo, novo ili postojeće, ili sporazumno tijelo u drugoj državi članici. Nadzorna tijela obavješćivala bi Komisiju o nesukladnosti umjesto da sama uklanjaju pružatelje. Komisija bi mogla intervenirati samo u slučaju sustavne nesukladnosti, zajedno s nadzornim tijelom, te odlukom privremeno suspendirati pružatelja nakon što mu pruži priliku da otkloni nedostatke. Države članice mogle bi odlučiti primjenjuju li se novčane kazne na nacionalna tijela javne vlasti; gornja granica od 2 % ukupnog svjetskog godišnjeg prometa ostaje nepromijenjena.[13] |
| Članak 15 Nadzor nad subjektima Unije | Komisija bi nadzirala svaki subjekt Unije koji pruža novčanike.[1] | Komisija bi nadzirala subjekte Unije koji nisu institucije Unije, djelujući potpuno neovisno.[13] |
Tijela javnog sektora
| Članak | Prijedlog Komisije | Opći pristup Vijeća |
|---|---|---|
| Članak 16 Obveze tijela javnog sektora | 24 mjeseca nakon stupanja na snagu tijela javnog sektora morala bi poduzećima omogućiti da se novčanikom identificiraju, potpisuju ili pečate, podnose dokumente te šalju ili primaju obavijesti. Za dokumente i obavijesti trebala bi vlastiti novčanik s kvalificiranom elektroničkom registriranom dostavom. Postojeće alternative mogle bi ga zamjenjivati do 36 mjeseci nakon stupanja na snagu.[1] | Fiksni rok, zahtjev za posjedovanjem novčanika i odstupanje brišu se. Države članice poduzele bi odgovarajuće organizacijske i tehničke mjere, a obveza bi se primjenjivala dvije godine nakon početka primjene posljednjih provedbenih akata (vidjeti članak 22.).[13] |
Treće zemlje
| Članak | Prijedlog Komisije | Opći pristup Vijeća |
|---|---|---|
| Članak 17 Novčanici iz trećih zemalja | Komisija bi mogla, nakon procjene, priznati novčanike ili okvire iz trećih zemalja kao istovrijedne ako su interoperabilni s okvirom povjerenja eIDAS.[1] | Morali bi osigurati i istovrijednu razinu sigurnosti, a procjena bi morala uzeti u obzir barem zaštitu podataka, kibernetičku sigurnost i neovisnost o kontroli visokorizičnih vlada.[13] |
| Članak 18 Poduzeća izvan Unije | Države članice surađivale bi kako nijedno poduzeće s poslovnim nastanom izvan Unije ne bi dobilo više od jednog skupa identifikacijskih podataka.[1] | To bi činila nacionalna nadzorna tijela, koja bi se u tu svrhu mogla koristiti Europskim digitalnim imenikom. Provjeravao bi se i identitet zastupnika koji provodi uključivanje.[13] |
Preispitivanje i rokovi
| Članak | Prijedlog Komisije | Opći pristup Vijeća |
|---|---|---|
| Članak 21 Evaluacija i preispitivanje | Komisija bi podnijela izvješće o Uredbi tri godine nakon njezina stupanja na snagu.[1] | Pet godina nakon stupanja na snagu, a izvješće bi obuhvaćalo uštede vremena i troškova kada su dostupne, stupanj korištenja te posebnu procjenu učinka na mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća.[13] |
| Članak 22 Stupanje na snagu i primjena | Uredba bi se primjenjivala godinu dana nakon stupanja na snagu.[1] | Neke odredbe, uključujući one o provedbenim aktima i nadzoru, primjenjivale bi se od stupanja na snagu, veći dio Uredbe godinu dana nakon početka primjene posljednjeg od navedenih provedbenih akata, a članak 16. dvije godine nakon toga. Većina provedbenih akata trebala bi biti donesena u roku od godine dana od stupanja na snagu. Nijedan od tih datuma nije poznat jer Uredba nije donesena.[13] |
A Europski parlament?
Parlament još nije usvojio svoje stajalište. Njegov vodeći odbor, ITRE, glasovao je 10. rujna 2026. za usvajanje svojeg izvješća i otvaranje međuinstitucijskih pregovora, a izvješće (A10-0240/2026) podneseno je za plenarnu sjednicu 23. rujna 2026. Prema procedurnom dosjeu Parlamenta, dosje čeka stajalište Parlamenta u prvom čitanju.[4]
Ova stranica uspoređuje samo tekst Vijeća. Izmjene Parlamenta bile bi dodane uz njega nakon što Parlament usvoji svoje stajalište. Pogledajte u kojoj je fazi dosje